Najavljene opklade ne stavljaju se na tablu već se kažu krupijeu naglas. Najčešće su susedi nule, trećina cilindra i orfelini, a one pokrivaju delove točka, a ne table. Opklada na susede obuhvata izabrani broj i dva broja sa svake strane od njega, ukupno pet žetona. Susedi nule pokrivaju sedamnaest polja točka. Najavljene opklade postoje na francuskom i evropskom ruletu, dok ih neki kazino na automatskim stolovima uopšte ne nudi.
Pravila u kazinu određuju najmanji i najveći iznos uloga po polju i po okretaju. Nedozvoljene opklade ne postoje u vidu zabranjenih polja, ali krupije ipak ne prihvata ulog posle poziva da su ulozi zatvoreni, niti opkladu iznad granice stola. Granice su istaknute na samom stolu. Žetoni idu precizno na polje ili liniju, pošto mesto žetona određuje opkladu. Kada nije jasno šta je igrač hteo, krupije proverava pre okretaja. Kako se postavlja opklada na ruletu i kakve vrste opklada postoje, piše pored table za rulet.
Spoljne opklade stoje oko brojeva: crveno ili crno, par ili nepar, mali ili veliki brojevi, kolona i tucet. Pokrivaju veliki deo točka, pa pogađaju češće, a isplata je skromna. Na nuli spoljne opklade gube, osim ako pravila stola ne predviđaju izuzetak. Spoljne opklade na ruletu smeju da se igraju istovremeno sa brojevima, i to je uobičajen način igre: jedan veći ulog na spoljnom polju i nekoliko manjih unutra. Tucet i kolona pokrivaju po dvanaest brojeva. Opklada na crveno i crno istovremeno nije zabranjena, ali kad padne nula gube i jedna i druga.